Dr. Mohamad: Azijski model za spas EU

Suočene s finansijskim krizama, Amerika i Evropa su učinile sve ono što su Maleziji govorile da ne smiju činiti.

Kriza u eurozoni potresla je brojne njemačke kompanije

Kod Malajaca ima jedna izreka koja između ostalog znači da, kada izgubiš put, vraćaš se na početak i počinješ ponovno.

Držim da su se svi u ophođenju sa sadašnjom finansijskom krizom izgubili. Posebice Zapad koji treba ponovno promisliti o nekim osnovnim stvarima.

Svijet je još uvijek eurocentričan: način na koji se Evropa bude nosila sa finansijskom krizom je od univerzalne važnosti.

Međutim, ozbiljno sumnjam u “nepogrešivost” Evropljana. Posebno mi se ne sviđaju njihovi dvostruki standardi. Stoljeća hegemonije su ih ubijedila da oni najbolje znaju šta je dobro za svijet: njihove vrijednosti se imaju prihvatiti kao univerzalne; azijske vrijednosti su osuđene kao nevažne.

Monopol i dominacija

Ovo objašnjavaju uproštena rješenja koja su ponuđena zemljama istočne Azije kada su ih trgovci valutama osiromašili.

Maleziji je rečeno da podigne kamatne stope, ostvari budžet sa viškom (tj. bez manjka), dopusti nesposobnim bankama i preduzećima da bankrotiraju, itd. To je bila formula za sve. Međutim, kada su se Amerika i Evropa suočile sa svojim finansijskim krizama, učinile su sve ono što su Maleziji i istočnoj Aziji govorile da ne smiju činiti. S obzirom da su te mjere djelovale u Aziji, one neće djelovati na Zapadu.

Jedini put za evropske ekonomije da se oporave je da priznaju da su sada siromašne i da žive u okvirima svojih mogućnosti.

Za Evropu, tokom većeg dijela posljednja dva stoljeća, kapitalizam je imao jasan i neposredan narativ. Dugi period vremena industrijski proizvodi Evrope su ispunjavali police svjetskih tržišta.

Oni su imali monopol i dominaciju nad svjetskom trgovinom i biznisom. Njihov narod je uživao najviše standarde življenja.

Ovo povećanje evropskog rasta i bogatstva išlo bi i nastavilo se neograničeno. Ali, nakon Drugog svjetskog rata Japan se industrijalizirao i počeo proizvoditi jeftiniju robu koja je ipak bila dobre kvalitete. Potom su na scenu izašli Tajvan, Južna Koreja i Kina. Evropljani su brzo izgubili svoja tržišta.

Zloupotrebljen sistem

U nemogućnosti da se natječu, Evropljani, a posebice Amerikanci su se opredijelili za finansijska tržišta. Izmišljajući nove finansijske proizvode kao što su: prodaja bez pokrića (kratka prodaja) dionica i valuta, zajmovi bez garancija, sekuritizacija, investiranja putem hedge fondova i brojne druge – naizgled su nastavili rasti i napredovati.

Ali finansijsko tržište nije produciralo stvarni biznis, jedva da je stvorilo znatan broj novih radnih mjesta i nije potaklo rast trgovine. Postavši pohlepni, oni su zloupotrijebili sistem, manipulirajući tržištem s ciljem većih zarada.

U Hong Kongu sam 1997. godine, održao govor na sastanku Međunarodnog monetarnog fonda (IMF) i Svjetske banke i tom prilikom sam za finansijsku krizu u istočnoj Aziju okrivio trgovanje valutama. Kazao sam im da valute nisu robe i da ne trebaju biti predmet trgovine. Međutim, Svjetska banka i IMF se nisu obazirali na to.

Oni su trgovcima valutama čak dali takva prava da ne trebaju biti transparentni i plaćati poreze. Oni su ova izuzeća dali u ime slobodne trgovine, dok su drugi morali biti transparentni i podložni regulacijama. Zaključili smo da će nas njihove preporuke dovesti do bankrota i učiniti nas ovisnim o njihovim zajmovima.

Odbijanje da prihvate svoje osiromašenje rezultiralo je u njihovom odbijanju da prihvate mjere štednje. Njihov narod demonstrira i štrajkuje protiv mjera. Ovo jednostavno stvari još više pogoršava.

Bio sam ukoren i okrivljen zbog moje kritike trgovine valutama. Međutim, eksploatacija i zloupotrebe finansijskog tržišta nisu mogle trajati zauvijek. U 2008. godini balon je pukao. Banke, osiguravajuće kompanije, investicijski fondovi pa čak i neke zemlje su bankrotirale. Međutim, zbog svoje pozicije kao valuta koja se koristi za trgovinska poravnanja, ni dolar gotovo ništa neće vrijediti.

Upravo kao u i ranijem slučaju zemalja istočne Azije, i Amerika i Evropa su postale siromašne. Odbijanje da prihvate svoje osiromašenje rezultiralo je u njihovom odbijanju da prihvate mjere štednje. Njihov narod demonstrira i štrajkuje protiv mjera. Ovo jednostavno stvari još više pogoršava.

Pristup azijskih zemalja

Azijske zemlje su se drugačije ponijele. Kada su postale siromašne zbog devalvacije svojih valuta nastavile su živjeti u okvirima svojih mogućnosti. Neke zemlje su se obratile Svjetskoj banci i IMF-u, ali Malezija je fiksirala svoju kursnu listu i spriječila je trgovce valutama da imaju pristup ringitu. Rečeno nam je da bi naša ekonomija mogla doživjeti kolaps, da nam niko neće posuditi novac i upozoreni smo na strašne posljedice. Međutim, ništa od toga se nije desilo. Malezija se oporavila brže od ostalih.

Ostali su se također oporavili jer su ljudi ustvari dali novac i nakit svojim vladama kako bi pomogli da se plate dugovi.

Evropljani moraju prihatiti da su dani eurocentrizma praktički okončani. Evropa mora također gledati i na istok u potrazi za rješenjima.

Radnici su radili marljivije i prihvatili su život sa nižim standardima. Jedini put za evropske ekonomije da se oporave je da priznaju da su sada siromašne i da žive u okvirima svojih mogućnosti. A potom moraju se vratiti nazad i raditi stvarni posao, to jest, proizvoditi robe i prodavati usluge. Plate, bonusi i druge prinadležnosti moraju se smanjiti kako bi se postalo konkurentno. Uz to finansijska tržišta moraju biti nadgledana i kontrolisana od strane vlasti. Mnogi finansijski proizvodi trebaju biti strogo regulirani, ako ne i zabranjeni.

Jedan novi “Bretton Woods” se treba sazvati sa odgovarajućim učešćem i zastupljenošću siromašnih zemalja. On treba razmotriti uvođenje valute trgovanja zasnovane na zlatu naspram koje će biti vrijednovane sve druge valute. Fluktacije u cijenama zlata će biti minimalne. Biznis će biti izložen manjoj nesigurnosti. Vlade trebaju fiksirati kursne liste koje će biti bazirane na zlatu ili ekonomskim učincima. Ne treba biti nikakvog trgovanja valutama.

Dugoročne mjere

Banke trebaju biti bolje regulirane i trebaju se napraviti nova pravila kako bi se spriječilo prekomjerno zaduživanje, ograničiti pozajmljivanje i zaustaviti pozajmljivanje bez garancija. Finansijski sistem treba biti standardiziran i treba podržavati stvarno i realno poslovanje. Ove mjere će uzeti vremena, ali osiguraće da vrsta krize kroz koju sada svijet prolazi ima manje izgleda da se ponovi.

Nema vraćanja na prijašnji status quo. Evropljani moraju prihvatiti da su dani eurocentrizma praktički okončani. Evropa mora također gledati i na istok u potrazi za rješenjima.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i nužno ne prestavljaju uredničku politiku Banjaluka.com portala.

Izvor: Perdana Leadership Foundation