Nemanja – najmlađi duborezac u RS

Izrezbareno drvo

Ima samo 18 godina, a već je pravi majstor. Što okom vidi, rukama u drvetu napravi. Nemanja Topić, maturant iz Čelinca, živi je dokaz da stereotip o “zaludnoj omladini koja satima visi po kafićima” ne mora imati mnogo veze sa stvarnošću. Ovaj tinejdžer već godinama sam sebi zarađuje džeparac i najmlađi je duborezac u RS, čiji ikonostasi krase domove mnogih porodica i jedan pravoslavni hram.

“Ljetos sam radio veliki ikonostas za crkvu u Modriči sa poznatim majstorom Vitomirom Markovićem iz Teslića. On je čuo za mene, dopao mu se moj rad i angažovao me da mu pomognem. Nas dvojica smo taj ikonostas radili mjesecima, ali je urađen baš kako treba”, priča Nemanja za “EuroBlic”.

Vrlo dobar je đak banjalučke škole učenika u privredi i za koji mjesec će postati šumarski tehničar. Namjerava da upiše šumarski fakultet, ali i kada postane inžinjer, kaže, neće zatvoriti svoju malu radionicu u prizemlju roditeljskog doma.

“Volim da radim sa drvetom i nadam se da će mi to ostati hobi. Ovo je za mene i zanat i umjetnost i ljubav od djetinjstva”, kaže Nemanja.

Njegova majka Slavica priča da Nemanja nikad nije bio naročito razgovorljiv, uvijek je više volio da radi rukama nego da “jezikom ispreda priče”. Kao đak sedmog raazreda osnovne škole, sam je osmislio i napravio fontanu sa vodenicom u dvorištu porodične kuće.

“U početku to nije ni na šta ličilo. Iskreno, nisam vjerovala da dijete može na pravi ovako lijepu fontanu. Kad je počeo da dovlači kamen iz obližnjeg Kuzmanovića potoka pomislila sam, bože dragi, ko će raščistiti sav ovakav metež! Ali kad je završio posao, svi smo bili zadivljeni”, priča Slavica Topić.

Za drvo i duborez Nemanja je počeo da se zanima u osmom razredu, kad je upoznao majstora Jankulu, izbjeglicu iz Korduna, koji je tada živio u njegovom komšiluku u Čelincu.

“Stalno sam zagledao šta radi, zapitkivao ga, posmatrao. On me je mnogo toga naučio. Ostalo sam našao na internetu, gdje sam upoznao razne materijale, tehnike i majstore i saznao gdje se može kupiti alat. Drvo za rad nabavljam kod stolara, sve ostalo je stvar vještine i strpljenja”, kaže Nemanja.

A strpljenja za ovaj posao treba prilično. Mali kućni ikonostas Nemanja pravi po tri mjeseca. Za jednu ikonu potrebno mu je najmanje mjesec dana. Radi i jednostavnije stvari: okvire za slike, karniše za zavjese, razne kućne potrepštine, ali svaki predmet mora biti originalan i ukrašen na poseban način. Drvo rezbari pažljivo, da ne bi pucalo. Ponekad radi cijelu noć, da bi na vrijeme završio narudžbe, a kad je u školi druga smjena ne spava do podne, kao neki njegovi vršnjaci, nego je već u sedam ujutro u radionici.

“Nije mi teško, posao mi ide od ruke, a i zaradim ponešto. Sam sam sebi platio vozački ispit, imam svoja kola, imam dovoljno za gorivo i izlaske, i za poneku sitnicu koju poželim, pa ne moram da tražim novac od mame i tate”, kaže mladi duborezac.

Roditelji priznaju da je Nemanje želio da nakon osnovne škole upiše stolarski zanat, ali mu to nisu dozvolili.

“Govorila sam mu, kakav ti je to posao, čitav život živiš u piljevini i prašini, odsjeći će ti mašina prst, namučićeš se bez potrebe. Poslušao nas je kad je birao školu, ali se drveta i radionice nije odrekao”, kaže majka Slavica, priznajući da je ipak ponosna što joj je sin tako vrijedan i kreativan.

Izvor: Mondo.ba